Poručio bih državi da mnogo više ulaže u sela. Da se stvore bolji uslovi života kako bi mladi ljudi mogli lakše da se odluče za poljoprivredu, kaže Željko Macanović, vlasnik porodičnog gazdinstva.

Svim mladim ljudima koji imaju imanje bih preporučio da ostanu na selu, kao i onima koji su u gradu a imaju svoje imanje da se vrate i obrađuju ga. Smatram da je budućnost u proizvodnji hrane, a pogotovu u proizvodnji organske hrane, kazao je u intervjuu Glasniku Željko Macanović.

Proizvodi ovog poljoprivrednog gazdinstva godinama zavređuju priznanja na sajmovima, a tako je bilo i na ovogodišjem novosadskom.

– Meni su te nagrade koje sam dobio za brašno od heljde i brašno od spelte dokaz i podsticaj da proširim svoju proizvodnju – navodi Macanović.

Molimo da našim čitaocima predstavite poljoprivredno gazdinstvo „Macanović“ i kako se ono razvijalo tokom zavidnog vijeka postojanja?

Ž. Macanović: Kao mlad, i ja sam pošao u grad da tražim posao sa manje rada, s obzirom na to da sam vidio koliko je poljoprivreda zahtjevna i teška. Moji preci su se svi bavili poljoprivredom, uglavnom stočarstvom. Uvijek su proširivali svoje imanje, pa smo imali dosta veliko porodično imanje. Međutim, poslije 20 godina,  i propasti industrije, odlučio sam da se vratim iz grada na selo i nastavim porodičnu tradiciju. S obzirom na nedostatak radne snage odlučio sam da se bavim ratarskom proizvodnjom, uzgojem žitarica. Odlučio sam da sačuvam naša stara, autohtona sjemena tako da ne koristim hibridna sjemena. Želio sam svom poslu stvoriti dodatnu vrijednost, pa sam napravio mlin gdje na kamenom mlinu meljem svoje žito. Kao i moji preci, tako sam i ja kupovao zemlju, jer želim da mojoj djeci i unucima stvorim još bolje uslove za bavljenje poljoprivredom. Naravno, ako i oni to odaberu kao svoje zanimanje.

Kako je došlo do odluke da se fokusirate na organsku proizvodnju žitarica? Koje su prednosti organske proizvodnje u odnosu na konvencionalnu?

Ž. Macanović: S obzirom na to da smo mi mala planinska zemlja i da nemamo uslove za bavljenje komercijalnom proizvodnjom, ja sam odlučio da svoju proizvodnju baziram na organskim principima. Odnosno, bez upotrebe vještačkih đubriva, herbicida i pesticida. Pošto se moje selo Glibaći nalazi na preko 1.350 metara nadmorske visine imamo dobre uslove za bavljenje organskom poljoprivredom.

Koje faktore smatrate ključnim za uspjeh poljoprivrednog gazdinstva i kako se nosite s konkurencijom na tržištu?

Ž. Macanović: Kao što rekoh da su Glibaći planinsko selo i da su uslovi dobri za organsku proizvodnju, ja sam odlučio da sačuvam naša stara autuhtona sjemena i da ne koristim hibridna, što je doprinijelo da moji proizvodi budu višeg kvaliteta. Konkurencija mi ne smeta. Naprotiv. Smatram da je dobro da kupci mogu birati šta će koristiti i koje proizvode kupovati.

Kako biste ocijenili trenutni poslovni ambijent za bavljenje poljoprivrednom djelatnošću? Koje su glavne prepreke i izazovi s kojima se suočavate?

Ž. Macanović: Mislim da je poslovni ambijent veoma loš. Pogotovu u planinskim selima. Jako malo se ulaže u uslove života na selu. Putna infrastruktura je loša. Mi još, iako smo u 21. vijeku, idemo makadamskim putevima. To povećava naše troškove proizvodnje. Otežan je put do kupaca ili dobavljača. Zbog loših uslova života naša planinska sela se prazne. Sve manje je mladih ljudi na selu.

Kako vaše poljoprivredno gazdinstvo doprinosi lokalnoj zajednici i očuvanju tradicionalnih poljoprivrednih metoda?

Ž. Macanović: Pošto sam prvi u Crnoj Gori koji se odlučio baviti organskom proizvodnjom, animirao sam moje komšije i podstakao ih da se i oni bave ovim vidom proizvodnje. Tako smo prije nekoliko godina mi iz Glibaća bili 15 % organske proizvodnje u Crnoj Gori. Sada smo, što se tiče sertifikovane ratarske proizvodnje, preko 60% Crne Gore. Sa svojom mehanizacijom uvijek sam spreman komšijama pomoći.

Kakvi su Vaši dalji planovi za razvoj poljoprivrednog gazdinstva? Imate li neke nove projekte ili proizvode na kojima radite?

Ž. Macanović: Moji dalji planovi su da povećam proizvodnju za oko 30% i da se počnem baviti seoskim turizmom. Svjedoci smo da sve veći broj ljudi želi svoj odmor provesti u lijepoj seoskoj  prirodi sa domaćom hranom.

Da li imate neku poruku ili savjet za mlade ljude koji razmišljaju o ulasku u poljoprivrednu industriju?

Ž. Macanović: Svim mladim ljudima koji imaju selo i imanje bih preporučio da ostanu na selu, kao i onima koji su već u gradu a imaju svoje imanje da se vrate i obrađuju ga. Smatram da je budućnost u proizvodnji hrane, a pogotovu u proizvodnji organske hrane. Prethodne godine, pojava korona pandemije i nemiri u svijetu su nas opomenuli i pokazali da je jedino seljak slobodan čovjek. Bavljenje poljoprivredom neće nikog obogatiti materijalno, ali hoće mu stvoriti nezavisnost, slobodu, sigurnost.

Poručio bih državi da mnogo više ulaže u sela. Da se stvore bolji uslovi života kako bi mladi ljudi mogli lakše da se odluče za ovaj lijepi poziv.